Tip 2

Sviđa vam se ovaj članak?

Kliknite na facebook link i podjelite ga s vašim prijateljima!

... ili ga podjelite putem ostalih socijalnih mreža!

Tip 2 šećerne bolesti najčešći je oblik dijabetesa, a ujedno i jedno od najčešćih oboljenja suvremenog društva te rapidno rastući javnozdravstveni problem. Za pandemijske razmjere obolijevanja od dijabetesa tip 2 krive su životne navike - pretežno sjedilački način života, manjak tjelesne aktivnosti, prevelik svakodnevni energetski unos i prehrana osiromašena funkcionalnim sastojcima, porast pretilosti, produženje životnog vijeka i sve veće količine nezaobilaznog stresa. Hrvatska broji otprilike 170 000 dijabetičara, od kojih 90% otpada na tip 2, a ta brojka posljednjih desetljeća nazaustavljivo raste. Poražavajuća je činjenica da se ovaj tip šećerne bolesti, usko vezan uz pretilost i metabolički disbalans, nekada nazivan „staračkim dijabetesom" sada sve češće javlja u mladoj populaciji te sve ranije dovodi do razvoja kroničnih komplikacija.

Tijek dijabetesa tip2 je u pravilu postepen: simptomi se razvijaju kroz duže vrijeme, ponekad su vrlo slabog intenziteta te nerijetko bivaju zanemareni; razvijenom obliku bolesti prethodi stanje zvano predijabetes koje može potrajati i desetak godina. U tom periodu nastaju makrovaskularne komplikacije - ateroskleroza i narušena funkcija kardiovaskularnog sustava - koje, udružene sa hipertenzijom (povišenim krvnim tlakom) i dislipidemijom (poremećenim vrijednostima i omjerima masnoća u krvi) , dovode do ponekad fatalnih incidenata - srčanog i moždanog udara.  Zanemarivanjem već razvijenih simptoma, otvara se mogućnost za razvoj kroničnih komplikacija šećerne bolesti - neuroloških i mikrovaskularnih, pri čemu najprije stradaju krvne žile oka i bubrega te periferni i autonomni živčani završetci. Tako se, na žalostm nerijetko susrećemo sa „zapuštenim" dijabetesom koji neminovno završava sljepoćom, zatajenjem bubrega (kojem slijedi dijaliza i transplantacija) i amputacijom udova.

Rano otrkivanje simptoma i uvođenje ciljane terapije izrazito je važno za zaustavljanje progresije bolesti i nastanka komplikacija. Prvi koraci u liječenju dijabetesa tip2 svakako trebaju biti usmjereni ka redukciji suvišne tjelesne mase i poticanju redovite tjelovježbe. Premda se naoko čini preležernim pristupom, upravo je taj higijensko-dijetetski moment najvažniji, s obzirom na načela šećerne bolesti tip2. Dijabetes tip2 nastaje kombinacijom nekoliko razloga:  uslijed smanjenja proizvodnje i lučenja inzulina u beta-stanicama gušterače, uslijed smanjenog iskorištavanja glukoze te uslijed povećane proizvodnje glukoze u jetri (glukoneogeneza i glikogenoliza). Dominantan problem u dijabetesu tip2 je zapravo inzulinska rezistencija, odnosno nemogućnost tkiva / stanica da čak uz očuvane razine inzulina prihvate glukozu iz krvi, uskladište je te upotrijebe u metaboličkim procesima. Ta neosjetljivost na inzulin prvenstveno je uzrokovana pretilošću, odnosno viškom masnog tkiva, a dodatno biva potencirana nedostatkom mišićnog rada.  S obzirom da je gotovo 90% oboljelih od dijabetesa tip2 pretilo, sa minimalnom tjelesnom aktivnošću, zapravo je razumna činjenica  da bi redukcija suvišnih kilograma (poglavito masti) i svakodnevna tjelovježba (kojom se uvelike povećava iskorištenje glukoze iz krvi te povećava osjetljivost na inzulin) trebali biti osnova za liječenje.

Osim higijensko-dijetetskih smjernica, u terapiju se trebaju uključiti i oralni antidijbetici (lijekovi za snižavanje razine šećera u krvi), čija primjena treba biti prilagođena dobi bolesnika, funkciji jetre i buibrega, eventualnim kardiovaskularnim oboljenjima, osjetljivosti probavnog sustava te ostalim bolestima i lijekovima koje pacijent uzima. Trenutno su na raspolaganju preparati metformina, sulfonilureja,meglitinida, inhibitori alfa-glukozidaze i  inhibitori dipeptidil peptidaze.

 

Ana-Marija Liberati-Čizmek, dr.med

Zanimljivosti