Dijabetes

Sviđa vam se ovaj članak?

Kliknite na facebook link i podjelite ga s vašim prijateljima!

... ili ga podjelite putem ostalih socijalnih mreža!

Diabetes mellitus, grčko-latinska složenica za šećernu bolest, označava skupinu metaboličkih poremećaja čija je osnovna karakteristika hiperglikemija odnosno povećana razina glukoze / šećera u krvi. Poremećen metabolizam glukoze nastaje uslijed manjkavog djelovanja inzulina, a ono je posljedica ili poremećaja u izlučivanju inzulina, ili poremećaja njegovog djelovanja, ili kombinacije navedenog.

U skladu sa sve nezdravijim životnim stilom koji podrazumijeva sve nekvalitetniju prehranu, sve veći nedostatak tjelesne aktivnosti, sve više svakodnevnog stresa i sve duži životni vijek, ponaša se i epidemiologija šećerne bolesti: unazad desetljeća prati se izraziti trend povećanja učestalosti šećerne bolesti, a statistička predviđanja govore da će u slijedećih 15 godina ta učestalost porasti za još 50%! No, poražavajući podatak nije samo porast broja oboljelih, već i činjenica da su zahvaćene sve mlađe dobne skupine te da oboljenje ne štedi niti nekad pošteđene nerazvijene zemlje i zemlje u razvoju.  Podatci za Hrvatsku također opisuju šećernu bolest kao rastući javnozdravstveni problem, a broj oboljelih u dobnoj skupini od 18 do 65 godina procjenjuje se na 170 000, s trendom porasta.

Sve mlađa dob pojavljivanja šećerne bolesti, u kombinaciji sa nedovoljnom motivacijom, socio-ekonomskim problemima, manjkavom educiranošću pacijenata, velikom učestalošću pretilosti  te stresnim i ubrzanim načinom života, dovodi do loše glukoregulacije koja rezultira kroničnim, nerijetko fatalnim komplikacijama šećerne bolesti  (retinopatija-oštećenje očnih struktura s posljedičnim gubitkom vida, nefropatija - oštećenje funkcije bubrega koje vodi do višestupanjskog zatajenja te može dovesti do potrebe za dijalizom i transplantacijom bubrega, neuropatija - oštećenje živaca kako perifernog, tako i autonomnog živčanog sustava,oštećenje koronarnih krvnih žila, srčani i moždani udar).

Izrazito važan korak u borbi protiv šećerne bolesti jest prevencija; populaciju je potrebno educirati o principima bolesti, mogućnostima liječenja i sprečavanja komplikacija, o krucijalnoj funkciji pravilne prehrane i redovite tjelovježbe te o velikoj važnosti ranog prepoznavanja simptoma bolesti. Ukoliko,naime, pacijent reagira na vrijeme te se dovoljno rano započne s provođenjem higijensko-dijetetskih smjernica i terapijskog plana, šećerna bolest može biti vrlo dobro kontrolirana, a pojava komplikacija odgođena pa čak i zaustavljena.

Najčešći simptomi šećerne bolesti su:

  • Polidipsija (pojačana žeđ i unos tekućine)
  • Suhoća usta
  • Poliurija (učestalo mokrenje)
  • Nevoljne promjene tjelesne mase
  • Malaksalost, umor
  • Prolazno zamućenje vida
  • Svrbež kože
  • Gljivične infekcije
  • Usporeno zarastanje rana

Jedna od glavnih karakteristika dijabetesa je bezbolnost i upravo je to čini opasnim „tihim neprijateljem" zdravlja; s obzirom da se mnogi simptomi pojavljuju postepeno i da su često slabijeg intenziteta, oboljeli vrlo često ne odreagiraju pravovremeno, već se javljaju liječniku u trenutku kada je povećana koncentracija glukoze u krvi već nanijela štetu krvožilju i živcima te kada su već u određenom opsegu nastupile komplikacije. Stoga postoje smjernice koje govore da bi se osobe koje pripadaju niže navedenim rizičnim skupinama, bez obzira na eventualno odsustvo simptoma, svakako trebale dovoljno rano podvrgnuti dijagnostičkim postupcima. To su pretili odrasli (indeks tjelesne mase- ITM>25 kg/m2 ) koji:

  • Ne provode nikakvu tjelesnu aktivnost
  • Imaju pozitivnu obiteljsku anamnezu (članovi obitelji prvog koljena imaju /imali su dijabetes)
  • Imaju hipertenziju (krvni tlak viši od 140/90 mmHg ili na terapiji antihipertenzivima)
  • Imaju displipidemiju (poremećene razine masnoća u krvi, s naglaskom na HDL niži od 0,9 mmol/Li trigliceride više od 2,8 mmol/L)
  • Su već u prethodnim kontrolama pokazali poremećenu toleranciju glukozu te imali HbA1c viši od 5,7%
  • Imaju kardiovaskularna oboljenja i/ili preboljeni kardiovaskularni incident
  • Žene koje su imale gestacijski dijabetes i žene sa sindromom  policističnih jajnika

Ukoliko nedostaju navedeni kriteriji, prvo testiranje svakako je potrebno učiniti nakon 45. godine starosti, a ukoliko rezultati budu negativni, testiranje se može ponavljati u intervalima od 3 godne, osim ako se pojavom simptoma ili promjenom zdravstvenog statusa za to ne ukaže ranija potreba.

Da bi se postavila dijagnoza šećerne bolesti, potrebno je sagledati nekoliko kriterija od kojih su od najveće važnosti postotak glikoziliranog hemoglobina (HbA1c) te vrijednost glukoze natašte i 2 sata nakon konzumacije glukoze:

Vrijednost HbA1c (glikozilirani hemoglobin koji odražava prosječne vrijednosti šećera u krvi unazad 3 mjeseca)                                                                                                                                                                         Referentne vrijednosti:

  • >6,5%

Mjerenja glukoze u krvi natašte  (ukoliko osoba nije jela apsolutno ništa unazad 8 sati).

Referentne vrijednosti:

  • 7,0 mmol/L ili više

Oralno opterećenje glukozom ili test oralne podnošljivosti glukoze (OGTT) (mjeri razinu glukoze natašte i 2 sata nakon što je osoba popila 75 grama glukoze otopljene u vodi).                                                                        

Referentne vrijednosti:

  • natašte  4,4 - 6,4 mmol / L,
  • nakon 2h: 11,1 mmol / L

(vrijednost šećera u krvi nakon 2 sata od 11,1 mmol/L se odnosi na kapilarnu punu krv, za vensku punu krv ta vrijednost iznosi 10,0 a za kapilarnu plazmu 12,2 mmol/L).

Slučajni nalaz koncentracije glukoze u venskoj plazmi,  (mjeri glukozu u krvi bez obzira na obrok). Ovaj test osim koncentracije glukoze u plazmi uzima u obzir i simptome šećerne bolesti poput poliuirije, polidipsije I neplaniranog gubitka tjelesne mase.

Referentne vrijednosti:

  • 11,1 mmol/L i više

(vrijednost šećera u krvi slučajnim nalazom  od 11,1 mmol/L se odnosi na kapilarnu punu krv, za vensku punu krv ta vrijednost iznosi 10,0 a za kapilarnu plazmu 12,2 mmol/L).

Rezultati ispitivanja koji ukazuju na dijagnozu šećerne bolesti moraju biti potvrđeni u najmanje 2 neovisna mjerenja.

Ukoliko se postavi dijagnoza šećerne bolesti, potrebno je što prije započeti sa:

provođenjem dijabetičkog plana prehrane (dnevni kalorijski unos i omjer nutrijenata potrebno je prilagoditi individualnim zahtjevima organizma, početnoj i željenoj tjelesnoj masi te komorbiditetima / pridruženim bolestima od kojih neke mogu zahtijevati posebne režime prehrane, poput celijakije, alergija na hranu, bolesti jetre, gihta i dr.)

redovitom tjelesnom aktivnošću (najmanje 30 minuta intenzivnije tjelovježbe, 5 dana u tjednu)

Uzimanjem propisane terapije, bilo da se se radi o oralnim antidijabeticima (tabletama za kontrolu šećera u krvi), bilo o inzulinu

Redovitom samokontrolom te kontrolama liječnika i stručnog kadra osposobljenog za edukaciju i praćenje dijabetičkih pacijenata.

 

Ana-Marija Liberati-Čizmek, dr.med.

Zanimljivosti