DALEKO OD OČIJU, NEKA NE BUDE I OD SRCA ❤️
KORISTITE SRCE ❤️ REAGIRAJTE I PREVENIRAJTE
Anica Badanjak, dr. med, spec. internist, subspec. dijabetolog i endokrinolog.
Članica HLZ, HDDBM, HDUL, predstavnica RH u D.FOOT-International
Pristup kvalitetnoj, dosljednoj skrbi imperativ je za osobe sa šećernom bolešću kako bi održali svoje zdravlje.
Imati kontinuirani plan skrbi, dostupan svim oboljelima, najbolji je način da se izbjegnu komplikacije. Jedna od najčešćih su rane dijabetičkog stopala, koje mogu dovesti do amputacije stopala, noge i preuranjene smrti. Do 85% amputacija se može izbjeći i to sprječavanjem pojave rane na stopalu. O tome se premalo govori. Krucijalnu ulogu imaju zdravstveni profesionalci koji liječe osobe sa šećernom bolešću-DIJABETOLOZI i LIJEČNICI PRIMARNE ZDRAVSTVENE ZAŠTITE. Njihov zadatak je upravljanje šećernom bolešću i smanjenje komplikacija.
Rano otkrivanje rizičnog stopala je najučinkovitija metoda za smanjenje amputacija u osoba oboljelih od šećerne bolesti. Probir je jednostavan, jeftin, učinkovit, održiv, kroz kratko vrijeme isplativ. U malom broju bogatih zemalja razvijena je posebna grana medicine -podijatrija koja se bavi problemima stopala ( ne samo kod osoba sa šećernom bolešću). U velikom broju, manje bogatih (ili sretnih) zemalja takovih stručnjaka nema, niti će ih uskoro biti. Stoga, liječnik koji skrbi o osobi sa šećernom bolešću treba najmanje jednom godišnje provesti sveobuhvatni pregled stopala oboljelog i procijeniti rizik za razvoj rane na stopalu. Što ranije otkrijemo bolesna stanja na stopalu bez pojave rane, uspjeh liječenja biti će veći.
Broj amputacija u RH je prevelik, nejednakomjerno raspoređen. Redoviti pregledi stopala kod osoba sa šećernom bolešću su nedostatni, neredoviti. Edukacija oboljelih o samoskrbi o stopalima nedovoljna.
Ambulante za dijabetičko stopalo, u kojima će raditi dodatno osposobljena sestra i dijabetolog, pokazale su se kao win-win kombinacija.
U Nacionalni program zaštite osoba sa šećernom bolešću ranije je predviđeno da umjesto podijatara (kojih nema) taj posao obavljaju dodatno educirane sestre / tehničari. Stvoreni su uvjeti za edukaciju pri Referentnom centru za šećernu bolest RH, u SK Vuk Vrhovac, još od 2015. Ambulante za dijabetičko stopalo trebale bi postojati pri Centrima za dijabetes, da bi skrb o stopalu bila dostupna podjednako u svim dijelovima RH. Da bi se to i u praksi ostvarilo potrebno je da bude dio Nacionalnog programa zdravstvene zaštite osoba sa šećernom bolešću. O tome se nedovoljno govori.
Toplo se nadam da će uskoro biti objavljene Praktične smjernice za prevenciju i liječenje dijabetičkog stopala, koje je objavila Međunarodna radna skupina za dijabetičko stopalo 2019 ( IWGDF), a koje sam prevela u suradnji s prof. Vilmom Urbančič Rovan, za naš Referentni centar. Vjerujem da će to pomoći u svakodnevnom radu svim zdravstvenim profesionalcima koji skrbe o osobama sa šećernom bolešću.