INTERVJU: prof. prim. dr. sc. Tina Tičinović Kurir

Zrinka Mach, mag. soc. geront.

Tema ovog broja časopisa Dijabetes – slatki život jest Zdravstvena pismenost i šećerna bolest te smo o toj, ali i mnogim drugim temama razgovarali s prof. prim. dr. sc. Tinom Tičinović Kurir, dr. med., pročelnicom Zavoda za endokrinologiju, dijabetologiju i poremećaje metabolizma Kliničkoga bolničkog centra Split, specijalisticom opće interne medicine, subspecijalisticom endokrinologije i dijabetologije.

Unaprjeđenje i širenje zdravstvene pismenosti jedan je od vodećih zdravstvenih izazova 21. stoljeća. Što je to zdravstvena pismenost?

Zdravstvena pismenost unaprjeđuje sposobnosti pojedinca za korištenje zdravstvenih informacija i time pojedinac aktivno sudjeluje u poboljšanju svoga zdravlja. Zdravstvena pismenost smatra se ključnom u očuvanju zdravlja svih osoba pa tako i osoba sa šećernom bolesti. Zdravstvena pismenost omogućuje bolje razumijevanje bolesti, bolju, jasniju komunikaciju s pružateljem zdravstvene skrbi te donošenje ispravnih odluka za vlastito zdravlje.

Zbog sve češćeg korištenja interneta kao primarnog izvora informacija, nerijetko se susrećemo s netočnim informiranjem jer se u obzir uzimaju podatci koji nisu medicinski točni. Što mislite o tome?

„Čudotvoran lijek za dijabetes“ ili „čaj koji će izliječiti dijabetes“ samo su neki od medijskih naslova s kojima se susrećemo na dnevnoj bazi. Zbog brojnih senzacionalističkih članaka i dezinformacija, zdravstvena pismenost važnija je nego ikada. Mediji i društvene mreže preplavljeni su informacijama, što ima za posljedicu teško nalaženje provjerenih, medicinski točnih informacija te se vrlo lako, a ponekad i opasno šire dezinformacije.

Kada govorimo o šećernoj bolesti, a i drugim vodećim zdravstvenim problemima kao što su kardiovaskularne bolesti, pretilost, maligne bolesti, izuzetno je važna zdravstvena pismenost.  Nerazumijevanje elementarnih zdravstvenih činjenica i neprepoznavanje ključnih poruka može ponekad dovesti i do štetnih posljedica za nečije zdravlje i život.  Zdravstvena pismenost morala bi omogućiti pristup provjerenim i potpunim informacija o određenom zdravstvenom problemu.

Zašto je zdravstvena pismenost bitna?

Što je osoba zdravstveno pismenija, to će lakše dobiti, obraditi i razumjeti zdravstvene informacije. Pokazalo se da osobe s niskom razinom zdravstvene pismenosti češće nepravilno primjenjuju lijekove, češće odlaze kod liječnika, rjeđe koriste preventivne zdravstvene programe, češće i dulje borave u bolnici i u konačnici veći su zdravstveni troškovi. Procjenjuje se da oko 50% opće populacije ima nisku razinu zdravstvene pismenosti.

Mislite li da su osobe sa šećernom bolešću dovoljno zdravstveno pismene da se dobro skrbe za sebe i svoju bolest?

Kada govorimo o šećernoj bolesti kao vodećem javnozdravstvenom problemu, s obzirom na podatke da svakih šest sekundi u svijetu umre jedan pacijent sa šećernom bolesti, od čega 50% njih u dobi do 60 godina, neupitno je važna zdravstvena pismenost. Važno je naglasiti da zdravstvena pismenost ne ovisi nužno o stupnju obrazovanja. Nerijetko se susrećemo s činjenicom da netko s visokim stupnjem obrazovanja nije upoznat sa šećernom bolesti, bilo zbog toga jer nikada nije imao nikoga u obitelji sa šećernom bolesti pa ga jednostavno to nije zanimalo, a ponekad se i koristi medicinska terminologija koja predstavlja teškoća s razumijevanjem tekstova iz područja dijabetesa. Nerijetko su objavljeni tekstovi pisani previše stručno, odnosno nisu razumljivi široj javnosti. I liječnici ponekad u dobroj namjeri ne podijele neku informaciju jasno s pacijentom ili je ne objasne dovoljno jednostavno i detaljno.

Što bismo trebali napraviti kako bi se zdravstvena pismenost poboljšala?

Briga o zdravlju dio je svakodnevnog života pojedinca i cijele zajednice. Zdravstvena pismenost može nam pomoći općenito u prevenciji, odnosno zaštiti dobrog zdravlja. Također pomaže uspješnijem i boljem upravljanju bolestima. Prva razina zdravstvene pismenosti jest ona osnovna, tzv. funkcionalna, da osoba razumije informacije i da su joj dostupne. Druga razina je interaktivna, koja pomaže u boljoj interakciji s liječnikom, dok se treća, najviša odnosi na socijalno-političku razinu i djeluje za dobrobit zajednice. Mislim da bi se cijelo društvo trebalo potruditi u poboljšanju zdravstvene pismenosti, što bi trebalo biti i dijelom strukturirane zdravstvene politike.

Mogu li po Vašem mišljenju udruge pomoći u skrbi i zdravstvenoj pismenosti zajednice, a posebice za osobe sa šećernom bolešću?

U najvišu razinu u cilju promicanje zdravstvenu pismenost zajednice uključene su i udruge pacijenata. Dijabetičke udruge su izuzetno važne za promicanje zdravstvene pismenosti o šećernoj bolesti, i ne samo zdravstvene pismenosti, nego i edukacije o šećernoj bolesti bez koje nema uspjeha u liječenju.

Zdravstvena pismenost i edukacija o šećernoj bolesti imaju jednaku važnost kao i lijekovi. Što nam o tome možete reći?

Edukacija o šećernoj bolesti koja se nadopunjuje na zdravstvenu pismenost osnovni je preduvjet za prihvaćanje i uspješno liječenje ove bolesti. O značaju edukacije i  sudjelovanja  osoba sa šećernom bolesti u svom liječenju sugestivno govori poznata izreka  R. D. Lawrencea iz 1922. godine: „Oboljeli od šećerne bolesti ima dva liječnika, jedan je onaj liječnik, koji se brine o njegovoj bolesti, a drugi je liječnik, bolesnik sam, i o njemu najviše ovise tok i razvoj bolesti“. Zdravstvena edukacija osoba sa šećernom bolesti podrazumijeva promjenu životnog stila. Ciljevi su zdravstvene edukacije stjecanje osnovnih znanja o šećernoj bolesti, savladavanje vještina potrebnih za dobru regulaciju bolesti, promjena ponašanja u prehrambenim navikama i tjelesnoj aktivnosti. Također obuhvaća povećanje samostalnosti pacijenta u kontroli svoje bolesti. Vrlo važan aspekt jest psihološka adaptacija u prihvaćanju bolesti. Pravodobna, uspješna edukacija je uvjet za dobru kontrolu šećerne bolesti i sprječavanje ili odgodu nastanka kroničnih komplikacija šećerne bolesti.

HSDU kontinuirano provodi javnozdravstvenu kampanju „Reagiram i preveniram“. Pojasnite našim čitateljima važnost cijepljenja protiv gripe i pneumokokne bolesti kao preventivne metode.

Vaše aktivnosti su izvrstan primjer promicanja zdravstvene pismenosti i edukacije u brizi za zdravlje. Važno je naglasiti da oboljeli od šećerne bolesti imaju četiri puta veći rizik za obolijevanje od pneumokokne bolesti (teške upale pluća), a isto tako kod osoba s kroničnom srčanom bolesti gripa može deset puta povećati rizik od srčanog, te osam puta od moždanog udara.

Isto tako je poznato da osobe koje se cijepe protiv gripe imaju u pravilu 30% manji rizik da završe s teškom kliničkom slikom, da budu hospitalizirani. Osobe koje nisu cijepljene protiv pneumokoka puno češće prilikom kontakta s pneumokokom završe u jedinicama intenzivnog liječenja ili završe smrtnim ishodom. Izuzetno je važno cijepljenje, posebno za osobe koje su u povećanom riziku, a to su najčešće kronični bolesnici.

Zahvaljujemo se što ste odvojili vrijeme za ovaj intervju te Vas, za kraj, molimo Vašu poruku našim čitateljima.

Svi zdravstveni djelatnici koje skrbe o osobama sa šećernom bolesti trebali bi uključiti osobu koja boluje od šećerne bolesti u plan liječenja, biti stalna podrška i pratiti naše pacijente. U svakodnevnom  radu s našim pacijentima sa šećernom bolesti trebamo podučavati i usmjeravati na relevantne, provjerene i dostupne informacije. U komunikaciji s pacijentima trebamo izbjegavati previše stručne termine i pokušati objasniti na jednostavan i razumljiv način.

POVEZNICA: Časopis DIJABETES – SLATKI ŽIVOT