Tatjana Petričević Vidović, dr. med., specijalistica školske medicine
voditeljica Službe za školsku i adolescentnu medicinu
Nastavni zavod za javno zdravstvo „Dr. Andrija Štampar“
Pravo djeteta na zdravlje jedno je od temeljnih prava djece čije ostvarenje mora biti omogućeno u svim trenutcima dječjeg života pa tako i tijekom boravka u školi. Osobita pažnja pritom mora biti posvećena učenicima kod kojih je zbog prisutnosti kronične bolesti zdravlje dijelom već narušeno.
Prevalencija kroničnih bolesti u djece u svijetu, a i kod nas, kreće se od 10% do 15%. Najčešće se radi o respiratornim bolestima (opstruktivni bronhitisi, astma, alergijske bolesti), slijede neurološke bolesti (epilepsija), kardiovaskularne, urogenitalne te bolesti senzornih organa.
Šećerna bolest se ubraja u rjeđe kronične bolesti dječje dobi, a predominantna forma bolesti u toj dobi je takozvani tip 1. Razina incidencije od 8,7 na 100.000 u dobi od 0 do 14 godina ubraja RH u skupinu zemalja s umjerenim rizikom. Uzimajući u obzir činjenice da šećerna bolest ima moguće akutne (vitalno ugrožavajuće) komplikacije te da je u cilju sprječavanja kasnih posljedica potrebna kontinuirana regulacija razine šećera u krvi, kao i činjenicu da je tijekom boravka u školi oboljeli učenik izložen čimbenicima koji mogu dovesti do povišene (obroci, stres) ili snižene (tjelesna aktivnost, uzimanje terapije) razine šećera u krvi, iznimno je važno osigurati za takvog učenika sigurnu školsku okolinu.
U cilju osiguravanja sigurne školske okoline za oboljelog učenika, ali i pomoći prosvjetnim djelatnicima, Hrvatsko društvo za školsku i adolescentnu medicinu Hrvatskoga liječničkog zbora izradilo je Protokol o postupanju u školi s učenicima oboljelim od šećerne bolesti (verzija 2, 2022.) koji je ponuđen svim školama u Republici Hrvatskoj.
Protokolom su definirane aktivnosti i njihovi provoditelji, a podijeljene su u tri razine.
Aktivnosti prve razine djelovanja odnose se na osiguravanje osnovnih preduvjeta za pružanje podrške oboljelom učeniku. U prvom redu to je obveza roditelja da na vrijeme obavijeste školu i nadležnoga školskog liječnika o zdravstvenom stanju svog djeteta. Školski liječnik potom provodi edukaciju učitelja i učenika, dogovara osiguravanje primjerenih obroka u školskoj kuhinji te po potrebi kontaktira pedijatra – endokrinologa. Školsko povjerenstvo za utvrđivanje psihofizičkog stanja djeteta (stručni suradnici, učitelj, školski liječnik) redovito prati učenika te se izrađuje tzv. osobni plan skrbi. U slučaju potrebe predlaže se primjereni program obrazovanja (sukladno Pravilniku o osnovnoškolskom i srednjoškolskom odgoju i obrazovanju učenika s teškoćama u razvoju).
Školski liječnik će pri završetku osnovnoškolskog i/ili srednjoškolskog obrazovanja provesti savjetovanje povezano s nastavkom školovanja i odabirom zanimanja, a s ciljem prevencije komplikacija bolesti, očuvanja zdravlja i ostvarivanja daljnjih rezultata sukladnih kapacitetima učenika.
Druga razina djelovanja su aktivnosti svakodnevnog praćenja oboljelog učenika, a provodi ih učitelj ili predmetni nastavnik. Njima se osiguravaju uvjeti privatnosti učenika prilikom kontrole razine šećera u krvi ili uzimanja inzulinske terapije te sigurno odlaganje infektivnog materijala. Oboljelom se učeniku mora omogućiti uzimanje obroka ili tekućine, kao i korištenje toaleta, prema potrebi (neovisno o odmorima i sličnom). Učitelji trebaju tijekom dana imati uvid u vrijednost izmjerenih razina šećera, a osobito je važan pojačani nadzor nad učenikom tijekom satova tjelesne i zdravstvene kulture te u situacijama povećanog stresa (ispitne situacije).
Aktivnosti treće razine su postupci koji se primjenjuju u slučaju akutnih komplikacija: hiperglikemije ili hipoglikemije. Cilj je rano prepoznavanje mogućih simptoma, ali i pružanje brze i pravilne pomoći već u trenutku kad učenik izmjeri „upozoravajuće“ vrijednosti GUK-a od 4 mmol/l odnosno 15 mmol/l, bez obzira što se još nisu razvili vidljivi simptomi hipoglikemije odnosno hiperglikemije.
Usporedno s pružanjem prve pomoći obavještava se roditelj, a u slučaju progresije simptoma poziva se hitna medicinska pomoć.
Tijekom boravka učenika oboljelog od šećerne bolesti u školi potrebno je provoditi sve navedene i preporučene aktivnosti kako bi se spriječila pojava hipoglikemije, a osobito razvoj teške hipoglikemije.
Iako postoje načini preventivnog djelovanja, škola treba razmotriti i mogućnost razvoja hitne situacije teške hipoglikemije kada je učeniku potrebno aplicirati injekciju glukagona.
Glukagon je hormon gušterače koji djeluje na takav način da potiče razgradnju glikogena u jetri i time dovodi do porasta glukoze u krvi.
Primjena glukagonske injekcije je jednostavna i može ju aplicirati u situacijama hitnosti primjereno osposobljena osoba, iako nije zdravstveni djelatnik. Edukaciju o primjeni glukagona provodi nadležni školski liječnik.
Implementacija Protokola u škole u kojima ima učenika oboljelih od šećerne bolesti omogućuje njihovo sigurno sudjelovanje u odgojno-obrazovnom procesu, ravnopravno s drugom, zdravom djecom. Protokol regulira ne samo postupke u hitnim stanjima, nego se njime osiguravaju uvjeti za kvalitetnu kontrolu bolesti tijekom dugog razdoblja školovanja.
Regulacija glikemije osobito je važna u periodu puberteta i adolescencije, jer je to razdoblje karakterizirano burnim fiziološkim zbivanjima (ubrzanje rasta, spolno sazrijevanje, povećanje tjelesne težine) kod kojih promjene u hormonalnom statusu zahtijevaju pomno određivanje inzulinske terapije. Razdoblje puberteta obilježeno je i emocionalnim promjenama te se i kod djece s kroničnim bolestima javlja želja za samostalnim donošenjem odluka, kao i nastojanje da se ne razlikuju od svojih vršnjaka, a što ponekad negativno utječe na njihovu suradljivost u liječenju te time dovodi do lošije kontrole bolesti.
Cilj ovog Protokola jest upravo senzibilizacija cjelokupne školske okoline (učitelji, vršnjaci) kako bi se učenik sa šećernom bolesti osjećao potpuno sigurno, ugodno i prihvaćeno. Tako se, uz podršku obitelji, stvara još jedna podržavajuća sredina neophodna za liječenje, ali i za realizaciju svih tjelesnih, emocionalnih i kognitivnih potencijala oboljelog djeteta.
IZVOR: Časopis DIJABETES – Slatki život