SINDROM INZULINSKE REZISTENCIJE ili
METABOLIČKI SINDROM, SINDROM X, DISMETABOLIČKI SINDROM
Anica Badanjak, dr. med., spec. interne medicine, subspecijalistica endokrinologije i dijabetologije Sveučilišna klinika „Vuk Vrhovac“, KB Merkur, Zagreb
DEFINICIJA: inzulinska rezistencija (IR) može se definirati kao nedovoljni odgovor glukoze na endogeni i/ili egzogeni inzulin. Radi se o potrebi za puno većom količinom inzulina da se postigne biološki učinak u koncentraciji koja je učinkovita u tzv. zdravih pojedinaca. Inzulinska rezistencija je kombinacija genetskih čimbenika i načina života. Najčešće je povezana s pretilošću (debljinom), ali u podlozi mogu biti mnogobrojni uzroci.
Inzulinska rezistencija (IR) povezana je s debljinom. Radi se o nakupljanju masnog tkiva u području trbuha, poznato kao visceralna, abdominalna debljina. Višak masnog tkiva oko trbuha dovodi do viška slobodnih masnih kiselina u cirkulaciji i nakupljanja masti u stanicama jetre i mišića, razvija se rezistencija na učinak inzulina na utilizaciju glukoze i masnih kiselina na periferiji. U početku osobe s IR i debljinom imaju normalan ili blago poremećen metabolizam glukoze. Organizam nastoji kompenzirati povećanu potrebu za inzulinom, tako da beta stanice gušterače proizvode sve više i više inzulina. S vremenom se beta stanice počinju iscrpljivati, njihova aktivnost se smanjuje, a tada dolazi do razvoja poremećaja glukoze. Poremećaj glukoze natašte ili oštećena tolerancija glukoze često prethode pojavi šećerne bolesti tipa 2, a u to vrijeme često je veći broj beta stanica oštećen.
Uzroci inzulinske rezistencije:
- stres može izazvati razvoj IRzbog suviška kontraregulatornih hormona kortizola, hormona rasta, kateholamina, glukagona
- lijekovi, npr. glukokortikoidi, antiviralni (anti-HIV) lijekovi, oralni kontraceptivi
- trudnoća (placentalni laktogen)
- IR povezana slipodistrofijom
- inzulinska antitijela
- genetski defekti u inzulinskim signalnim putevima – tip A inzulinske rezistencije.
Debljina je rizični čimbenik za:
- razvoj poremećaja metabolizma glukoze – postoji široki spektar abnormalnosti u metabolizmu glukoze, ovisno o sposobnosti beta stanica da odgovore na inzulinsku rezistenciju
- predijabetes (poremećaj glukoze natašte i/ili oštećena tolerancija glukoze), šećernu bolest tipa 2; u oboljelih sa šećernom bolešću tipa 1 IR povećava potrebu za inzulinom
- bolesti koronarnih arterija
- sindrom policističnih jajnika
- nealkoholnu bolest jetre
- neki malignomi povezani su s debljinom (karcinom kolona, dojke, endometrija)
- Acanthosis nigricans (kožna lezija karakterizirana smeđim, baršunastim hiperkeratotskim plakom), obično se nalazi straga na vratu, u području aksila ili u preponama.
Metabolički sindrom predstavlja skup metaboličkih rizičnih čimbenika za razvoj šećerne bolesti tipa 2, srčanih bolesti i moždanog udara (abdominalna debljina, poremećaj metabolizma masnoća, povećan krvni tlak). Točan uzrok nastanka metaboličkog sindroma nije poznat.
U osoba s abdominalnom debljinom, inzulinskom rezistencijom, hiperinzulinemijom i hiperglikemijom adipokini mogu dovesti do vaskularne endotelijalne disfunkcije, abnormalnog lipidnog profila, hipertenzije i vaskularne upale, što sve doprinosi razvoju aterosklerotske srčanožilne bolesti.
Dijagnoza metaboličkog sindroma postavlja se na temelju sljedećih parametara i to ako su prisutna 3 od 5 navedenih (prema NCEP smjernicama, the US National Cholesterol Education Program):
Opseg struka (cm): ≥ 102 za muškarce, ≥ 85 za žene
Glukoza natašte (mmol/L): ≥ 6,1, dva sata iza jela ≥ 7,8
Krvni tlak (mmHg): ≥ 130/85
Trigliceridi (mmol/L): ≥ 1,7
HDL-C (mmol/L): ≤ 1,0 za muškarce, ≤ 1,3 za žene
Broj osoba s metaboličkim sindromom u Americi je jedan od pet, i raste s dobi. Za Hrvatsku nemamo podatke.
Cilj je što ranije otkriti osobe s povećanim rizikom i poduzeti preventivne mjere, odnosno mjere liječenja. To su:
- osobe s povećanom debljinom
- osobe koje su u bližoj obitelji imali oboljele od debljine, hipertenzije, šećerne bolesti, srčanožilnih oboljenja
- ženske osobe koje su imale trudnički dijabetes
- osobe s poremećajem metabolizma masnoća, urata
- osobe koje imaju albuminuriju.
HOMA (Homeostasis model assessment) jednostavna je metoda za procjenu funkcije beta stanica i stupnja inzulinske rezistencije. Određuje se iz bazalne vrijednosti glukoze, koncentracije inzulina, odnosno C peptida. U SK „Vuk Vrhovac“ koristimo je u svakodnevnoj praksi. Na osnovi podataka o inzulinskoj rezistenciji i aktivnosti beta stanica određuje se daljnji način liječenja.
LIJEČENJE
Regulacija tjelesne težine i redovita tjelesna aktivnost najvažniji su u liječenju metaboličkog sindroma, a to obično zahtijeva promjenu stila života. Cilj je sniziti i održavati poželjnu tjelesnu masu primjenom uravnotežene prehrane sa smanjenim kalorijskim unosom i redovitom fizičkom aktivnošću, sukladno mogućnostima. Pokazalo se da je tzv. zapadnjačka dijeta povezana s pojavnošću metaboličkog sindroma. Važno je smanjiti unos zasićenih masti, trans-masti, kolesterola i jednostavnih šećera. Učinkovitom se pokazala tzv. mediteranska prehrana.
Redovita tjelesna aktivnost podrazumijeva najmanje 30 minuta fizičke aktivnosti pet dana u tjednu, a optimalno bi bilo 45-60 minuta svakodnevno. Osobe koje se uključuju u fizičku aktivnost trebaju to raditi postupno, uz pomoć stručnjaka, a one s visokim rizikom treba uključiti u odgovarajuće medicinske programe.
Kada nisu dostatne nefarmakološke mjere, potrebno je uključiti farmakološko liječenje. U ovom slučaju u liječenju hiperglikemije lijek izbora je metformin, lijek koji smanjuje inzulinsku rezistenciju.
Poremećaje u metabolizmu masnoća liječimo statinima, fibratima, a liječenje povišenog krvnog tlaka najčešće započinjemo ACE inhibitorima. Ne smijemo zaboraviti na potrebu liječenja poremećaja spavanja, tzv. „obstructive sleep apnea sindrom“, koji se javlja u sklopu metaboličkog sindroma. Na taj način možemo usporiti razvoj ateroskleroze i smanjiti rizik od razvoja srčanožinih bolesti i moždanog udara.
Izvor: Dijabetes/slatki život, 6 – 2018. https://issuu.com/dijabetes/docs/dijabetes-slatki__ivot_6-2018