Pripremila Zrinka Mach, mag. soc. geront.
Šećerna bolest ili dijabetes skupina je metaboličkih poremećaja karakteriziranih povišenim vrijednostima glukoze u krvi (hiperglikemija) koja je posljedica poremećaja izlučivanja i/ili djelovanja inzulina.
Inzulin je važan hormon koji se proizvodi u gušterači. On omogućuje glukozi iz krvotoka da uđe u tjelesne stanice gdje se pretvara u energiju ili pohranjuje. Inzulin je također bitan za metabolizam proteina i masti. Nedostatak inzulina ili nesposobnost stanica da na njega reagiraju dovodi do visoke razine glukoze u krvi (hiperglikemije), što je klinički pokazatelj šećerne bolesti.
Kronična hiperglikemija je povezana s dugoročnim komplikacijama kao što su organska oštećenja i disfunkcije različitih organa, posebno očiju, bubrega, živaca, srca i krvnih žila.
Tipovi šećerne bolesti
Prema svojoj etiologiji, patofiziologiji, terapijskom pristupom i prognozi klinički se definiraju četiri osnovna oblika šećerne bolesti:
- Šećerna bolest tip 1 uzrokovana je razaranjem ß-stanica gušterače i posljedičnim apsolutnim nedostatkom inzulina.
- Šećerna bolest tip 2 uzrokovana je inzulinskom rezistencijom i progresivnim defektom izlučivanja inzulina
- Drugi specifični tipovi šećerne bolesti su uzrokovani drugim razlozima, npr. genskim poremećajem ß-stanične funkcije i/ili inzulinskog djelovanja, bolestima egzokrinog dijela gušterače, lijekovima i kemikalijama.
- Gestacijski dijabetes je šećerna bolest očitovana ili dijagnosticirana prvi put tijekom trudnoće.
Prema učestalosti pojedinih tipova šećerne bolesti u populaciji, većina oboljelih (više od 90%) ima tip 2 bolesti, znatno manje njih tip 1 (oko 7%), a drugi su tipovi bolesti relativno rijetki i pojavljuju se tek u malom djelu oboljelih (2%).
Simptomi hiperglikemije su:
- pojačanje mokrenje (poliurija),
- pojačana žeđ (polidipsija),
- povećan apetit (polifagija),
- gubitak tjelesne mase
- zamagljen vid
- umor
- trnci, bol ili obamrlost u rukama/stopalima
- sporo zacjeljivanje rana i modrica
Navedeni simptomi kod osoba sa šećernom bolešću tip 2 mogu izostati ili biti blagi. Razvijaju se polako, tijekom nekoliko godina, tako da se najčešće otkriju prilikom rutinskog pregleda ili kontrole.
Rano otkrivanje i pravovremeno liječenje šećerne bolesti može smanjiti rizik od razvoja komplikacija šećerne bolesti.
Dijagnostički kriteriji
Dijagnoza šećerne bolesti postavlja se na temelju vrijednosti glukoze određenih u krvi natašte, tijekom testa oralnog opterećenja glukozom (OGTT) ili slučajnim uzimanjem uzorka krvi kao i određivanjem glikiranog hemoglobina (HbA1c).
Dijagnoza šećerne bolesti tako se može postaviti u bilo kojem od sljedećih slučajeva:
- glikemija natašte ≥ 7 mmol/L,
- glikemija 2 h nakon OGTT-a ≥ 11,1 mmol/L,
- HbA1c ≥ 6,5%,
- glikemija ≥ 11,1 mmol/L uz klasične simptome hiperglikemije.
Samo uzorak uzet nakon noćnog gladovanja od najmanje osam sati može se smatrati uzorkom natašte, a ako se provodi OGTT, uzorak je potrebno uzeti natašte i zatim dva sata nakon oralnog opterećenja sa 75 g suhe glukoze otopljene u vodi. U odsutnosti jasne hiperglikemije s akutnom metaboličkom dekompenzacijom, kriteriji moraju biti potvrđeni ponavljanim mjerenjem u dva različita dana.