Šećerna bolest tipa 2 je rizični čimbenik za razvoj raka (karcinoma) debelog crijeva. Rak debelog crijeva češći je za 20-27% u osoba sa šećernom bolešću u usporedbi s osobama bez šećerne bolesti. Pretilost (povećana tjelesna masa) je rizični čimbenik za razvoj raka debelog crijeva.
Zašto je rizik veći? Većina osoba, 80-90%, s tipom 2 šećerne bolesti ima povećanu tjelesnu masu. Šećerna bolest tipa 2 i pretilost međusobno negativno djeluju. Upalni čimbenici izazvani pretilošću mogu oštetiti β-stanice gušterače, dok dugotrajno povišena koncentracija inzulina i šećera u krvi dovode do povećanja težine, posebice opasne trbušne debljine, a zajednički mogu pogodovati rastu tumora.
Dijabetička neuropatija – oštećenje živaca, česta komplikacija šećerne bolesti, može utjecati i na probavni sustav, usporiti probavu i povećati izloženost crijeva štetnim tvarima. Zbog oštećenja obrambenog (imunološkog) sustava kod osoba sa šećernom bolešću tipa 2 smanjena je mogućnost identifikacije i eliminacije tumorskih stanica.
Sjedilački način života, visokoprerađena hrana (nutritivno nedovoljna, siromašna vlaknima i bogata mastima) doprinose povećanom broju oboljelih od raka debelog crijeva.
Osobe s tipom 2 šećerne bolesti koje se liječe preparatima sulfonilureje i inzulinom imaju veći rizik razvoj raka debelog crijeva. Rizik za razvoj raka debelog crijeva manji je kod osoba koje se liječe metforminom ili lijekovima iz grupe tiazolidindiona, jer ovi lijekovi smanjuju inzulinsku rezistenciju i smanjuju učinak hiperinzulinemije na poticanje tumora.
Rak debelog crijeva može se spriječiti dobrom kontrolom šećera u krvi, zdravom, uravnoteženom prehranom, redovitom fizičkom aktivnošću, ne pušenjem i ne konzumiranjem alkohola.
Redovitim preventivnim pregledima moguće je otkriti rak u početnom stadiju i tada su rezultati liječenja puno bolji.