Prim. Lavinia La Grasta Sabolić, dr. med., spec. pedijatar
Klinika za pedijatriju, Odjel za endokrinologiju i dijabetes, KBC Sestre milosrdnice
Pretjerano nakupljanje masnog tkiva u tijelu dovodi do prekomjerne težine i pretilosti, što predstavlja rizik za zdravlje i utire put raznim bolestima. Višak masnog tkiva, osobito nagomilanog u predjelu trbuha, udružen je s nizom ozbiljnih zdravstvenih problema. Pretilost je, dakle, kronična bolest koja u Međunarodnoj klasifikaciji bolesti (MKB-10) ima svoju šifru (E66), a ujedno je i glavni čimbenik rizika za narušeno zdravlje i skraćeno očekivano trajanje života. Osim negativnog utjecaja na kvalitetu života, pretilost povećava vjerojatnost razvoja dijabetesa, bolesti srca i krvnih žila (srčani udar, moždani udar), zloćudnih bolesti (primjerice karcinoma dojke i karcinoma debelog crijeva) te bolesti sustava za kretanje (osteoartritis). Pretilost je stoga prepoznata kao jedan od najozbiljnijih globalnih javnozdravstvenih izazova s kojima se susreće čovječanstvo.
Posebno zabrinjava rastući broj djece i mladih s prekomjernom tjelesnom težinom, jer oni najčešće život nastavljaju kao pretile odrasle osobe. Većina pretile djece nema višak tjelesne težine zbog neke bolesti, već zbog nesrazmjera između unesene i potrošene energije, čemu velikim dijelom pogoduje današnje okruženje i način života. U proteklih 40 godina u svijetu se broj pretile djece i adolescenata povećao više od 10 puta, s 11 milijuna na 124 milijuna, čemu treba pribrojiti još oko 216 milijuna djece s prekomjernom težinom. U zemljama europske unije više od 20% djece školske dobi danas je prekomjerne težine ili pretilo. Prema podatcima Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) u 21 europskoj državi živi gotovo 400.000 djece u dobi od 6-9 godina koja su izrazito pretila. Rezultati istraživanja CroCOSI 2018./2019. pokazuju da 35% djece dobi od 8-9 godina u Hrvatskoj ima prekomjernu tjelesnu težinu ili je pretilo, pri čemu je toga svjesno svega 14% njihovih roditelja. Na nacionalnoj razini problem debljine je veći u dječaka (17,8%) nego u djevojčica (11,9%).
Procjena izgleda vlastitog djeteta može biti vrlo subjektivna, pa se problem prekomjerne težine u djece često ne uočava na vrijeme ili ga se svjesno ili nesvjesno umanjuje. Stoga je nužno u svakog djeteta koje dođe na pregled pedijatru, liječniku školske ili obiteljske medicine, izračunati indeks tjelesne mase (ITM) na takav način da tjelesnu masu u kilogramima podijelimo s kvadratom tjelesne visine u metrima. Potom ITM djeteta usporedimo s ITM vršnjaka istog spola. Ukoliko je ITM između 85. i 95. centile za dob i spol, radi se o prekomjernoj težini, a ako je jednak ili veći od 95. centile, radi se o pretilosti. Budući da je za zdravlje osobito nepovoljno nakupljanje masnog tkiva u predjelu trbuha, korisno je izmjeriti i opseg trbuha.
Važno je naglasiti da pretilost u dječjoj dobi ne predstavlja samo estetski problem. Ovisno o stupnju pretilosti, dobi djeteta i bolestima u užoj obitelji (povišen krvni tlak, kardiovaskularne bolesti i dijabetes), potrebno je uz temeljit klinički pregled koji obvezno uključuje mjerenje krvnog tlaka, učiniti i određene pretrage. Tako se osim stupnja pretilosti utvrđuje ima li dijete već razvijen komorbiditet, odnosno kardiometaboličke komplikacijepretilosti. Naime, već u mladoj životnoj dobi (obično u adolescenciji) pretilost može potaknuti razvoj hipertenzije, hiperlipidemije, predijabetesa ili dijabetesa, nealkoholne masne bolesti jetre, opstruktivne apneje u spavanju i niza drugih poremećaja. U djevojaka s prekomjernom težinom nerijetko se u sklopu sindroma policističnih jajnika javljaju problemi s aknama, pojačanom dlakavosti i neredovitim menstruacijskim ciklusima. Naposlijetku, ne smiju se podcijeniti niti psihosocijalni aspekti pretilosti. Utvrđeno je, naime, da djeca s prekomjernom tjelesnom težinom često imaju nižu razinu samopouzdanja, sklonija su depresiji i anksioznosti te su nerijetko socijalno izoliranaili izložena vršnjačkom zadirkivanju.
Pretili adolescenti mogu razviti poremećaj u metabolizmu glukoze, budući da je razdoblje puberteta fiziološki obilježeno „inzulinskom rezistencijom“. Kod predijabetesa su vrijednosti glukoze u krvi više nego u zdravih vršnjaka, a niže nego u onih sa šećernom bolesti. Tako vrijednosti glukoze u krvi natašte više od 5,6 mmol/L, a niže od 7,0 mmol/L odgovaraju poremećenoj glikemiji natašte, dok vrijednosti glukoze u krvi poslije jela više od 7,8 mmol/L, a niže od 11,1 mmol/L upućuju na poremećenu toleranciju glukoze (oba poremećaja ubrajaju se u predijabetes). Vrijednosti glikiranog hemoglobina (HbA1c) u predijabetesu su također povišene i kreću se u rasponu od 5,7% do 6,5%. Pretili adolescenti s predijabetesom nemaju simptome karakteristične za šećernu bolest (pojačano žeđanje, pojačano mokrenje, gubitak tjelesne težine), pa se se kod njih neometano i „ispod radara“ odvijaju procesi oštećenja malih i srednje velikih krvnih žila. Zbog povećane otpornosti (rezistencije) na djelovanje inzulina i sve slabije mogućnosti gušterače da proizvede dovoljnu količinu inzulina, u pretilih adolescenata s vremenom predijabetes može prijeći u šećernu bolest tipa 2. Naprotiv, gubitkom kilograma moguće je ponovno normalizirati vrijednosti glikemije.
Liječenje pretilosti u dječjoj dobi je složeni dugotrajan proces. On nužno uključuje čitavu obitelj jer neophodne promjene životnih navika dijete ne može ostvariti bez podrške i poticaja svoje okoline. U procesu liječenja ključni su edukacija i motivacija, bez kojih nema dugoročnog uspjeha. Potrebna je kontinurana suradnja obitelji s liječnicima, medicinskim sestrama, nutricionistima i psiholozima te dugotrajan nadzor i praćenje. Važno je imati realna očekivanja i jasno definirati ciljeve liječenja, pri čemu se uspjehom može smatrati smanjenje i održavanje tjelesne težine ispod razine koja ugrožava zdravlje, a ne nužno postizanje idealne težine. Osnovni principi liječenja uključuju provođenje zdrave prehrane uz ograničenje dnevnog energetskog unosa, što ima za cilj smanjenje težine, bez istovremene ugroze rasta i razvoja. Obroci trebaju biti pravilno raspoređeni tijekom dana, uz dostatan unos voća i povrća. Neophodno je izbjegavati konzumiranje energetski bogate, a nutritivno siromašne hrane (slatkiši, grickalice). Žeđ treba tažiti vodom, a ne zaslađenim napitcima. Uz promjenu načina prehrane potrebno je ograničiti slobodno vrijeme koje djeca i adolescenti provode sjedeći pred „ekranima“. Umjesto toga, treba ih poticati na svakodnevnu sportsku ili drugu tjelesnu aktivnost po izboru (šetnja brzim hodom, vožnja bicikla, rolanje, igre s loptom, ples i slično). U određenim slučajevima, kao pomoć pri mršavljenju ili za liječenje već postojećih komplikacija, mogu se primijeniti i lijekovi. Oni međutim ne mogu biti djelotvorni ako se ne promijeni način prehrane i životne navike te ne smanji tjelesna težina. U adolescenata s izrazitom pretilošću ili u onih s komplikacijama pretilosti, kod kojih je izostao učinak prethodno opisanih terapijskih mjera, kao krajnja mjera dolazi u obzir i kirurško liječenje.
Budući da je liječenje debljine u djece dugotrajan i mukotrpan proces s često neizvjesnim ishodom, potrebno je usmjeriti pažnju obitelji i šire društvene zajednice na prevenciju ovog problema. Usvajanje zdravih životnih navika već u ranoj dobi ulaganje je u zdraviju budućnost naše djece i mladih.