Kristina Stamenković
Lokalni dužnosnik za javno zdravstvo
CroMSIC (Međunarodna udruga studenata medicine Hrvatska)
Šećerna bolest ili dijabetes je kronična bolest koja zahtijeva doživotnu kontrolu šećera u krvi, bilo putem lijekova, injekcija inzulina, te također promjenu i prilagodbu prehrane, uključenje fizičke aktivnosti u svakodnevni život te stoga često iziskuje promjenu stila života. To sve, naravno, rezultira s puno truda, napora i žrtvovanja, te ponekad pojavom negativnih emocija.
Prilikom dijagnoze dijabetesa ljudi često znaju osjećati ljutnju i poricanje bolesti, pitaju se zašto baš oni imaju tu bolest, osjećaju nepravdu, strah te odbijaju postojanje bolesti. Kasnije nakon dugogodišnje muke s dijabetesom mogu razviti burnout. Burnout ili sagorijevanje se javlja zbog iscrpljenosti u pokušaju da se bolest drži pod kontrolom, doktor i obitelj očekuje od bolesnika da pazi na prehranu, da redovito vježba i da se brine o svom šećeru, dok bolesnik osjeća krivnju i frustracije jer gubi volju za kontrolom i liječenjem.
Oboljeli od šećerne bolesti izloženi su dugoročnom stresu, što od same bolesti, što od mjera koje moraju poduzimati, poput kontrole šećera u krvi i liječenja komplikacija. Dijabetes ometa radni dan zbog svakodnevnog mjerenja šećera u krvi, onemogućava da se bilo kad bez planiranja pojede neka poslastica ili grickalica, povećava zabrinutost o budućnosti te donosi i financijski i vremenski teret bolesniku i njegovoj obitelji. To sve narušava kvalitetu života i povećava izglede za depresiju.
Dijabetes i depresija se često povezuju zajedno, posljednja istraživanja pokazuju da dijabetičari znatno češće obolijevaju od depresije za razliku od populacije koja ne boluje od šećerne bolesti. Uočeno je da bolesnici s dijabetesom tip 2 imaju veći rizik od razvoja depresije, što se može povezati i s rizičnim čimbenicima za taj tip dijabetesa (koji su ujedno i rizični čimbenici za razvitak depresije), kao što su povećana tjelesna masa i pretilost, slabija tjelesna aktivnosti, nepravilna i nezdrava prehrana. Ostali rizični čimbenici za pojavu depresiju su ženski spol, mlađa dob (no, isto tako i starija dob, osobito ako su pridruženi drugi tjelesni zdravstveni problemi), samački život, nedostatna socijalna podrška, nizak socioekonomski status, akutne ili kasne komplikacije dijabetesa, dugotrajno loša kontrola glikemije i inzulinske terapije kod dijabetesa tipa 2.
Međutim, ako čovjek osvijesti i prihvati da za zdrav život te tako i kontrolu dijabetesa treba uložiti vrijeme te fizičku aktivnost, zdravu prehranu i brigu o sebi pretvori u svoju naviku, osjećat će se bolje, zadovoljnije i sretnije. U redu je da se ponekad javljaju osjećaji straha, tjeskobe i tuge, ali također treba paziti da ti osjećaji ne prevladaju i dovedu do depresije. Ako bolesnik više ne može svakodnevno funkcionirati i obavljati svoje obaveze zbog svih tih osjećaja, svakako bi se trebao javiti svom obiteljskom liječniku kako bi bio upućen dalje stručnjaku za mentalno zdravlje.
Pokazalo se da kontrola depresije dovodi i do bolje kontrole dijabetesa! Stoga ne oklijevajte, javite se ako vam je potrebna pomoć.