Zrinka Šmuljić, mag. nutricionizma
Služba za prehranu i dijetetiku
KBC Zagreb
U posljednje dvije godine, otkako smo suočeni s pandemijom COVID-19, sve se više pozornosti u javnozdravstvenoj zajednici daje zdravstvenoj pismenosti. Dobra zdravstvena pismenost osnova je za odgovorno ponašanje pacijenata, uspješne inicijative i programe prevencije kao i uspješno liječenje i komunikaciju sa zdravstvenim radnicima. Pacijentova je adherencija danim preporukama za liječenje (pridržavanje uputa) moguća jedino ako razumije i ispravno primjenjuje dobivene preporuke, što najviše dolazi do izražaja u liječenju kroničnih nezaraznih bolesti među kojima se bilježi kontinuirani trend rasta.
Nutritivna se pismenost definira kao kapacitet za učenje, razumijevanje i provođenje prehrambenih preporuka te usvajanje vještina potrebnih za donošenje ispravnih prehrambenih odluka. Posebno je važna u liječenju bolesti u kojima značajnu ulogu ima medicinska nutritivna terapija, a to su šećerna bolest, metaboličke bolesti, pretilost i završni stadiji bubrežnog zatajenja. Čimbenici o kojima ovisi razina nutritivne pismenosti jesu:
- razina obrazovanja kao jedan od ključnih čimbenika u razumijevanju prehrambenih poruka
- visina osobnih prihoda
- tehnologije i mediji.
Govoreći o šećernoj bolesti, osnovni ciljevi liječenja jesu poboljšanje kvalitete života oboljelih uspostavljanjem kontrole glikemije, smanjenjem rizika od razvoja akutnih komplikacija, prevencijom mikrovaskularnih i makrovaskularnih kroničnih komplikacija te liječenjem pridruženih komorbiditeta. U svrhu ostvarenja ciljeva, skrb o šećernoj bolesti, osim ispravne primjene terapije, podrazumijeva i medicinsku nutritivnu terapiju te redovitu tjelesnu aktivnost. Edukaciju o medicinskoj nutritivnoj terapiji provode dijetetičari/nutricionisti koji pritom moraju uzeti u obzir čimbenike o kojima ovisi razina nutritivne pismenosti pacijenta te individualno prilagoditi edukaciju. U kontekstu nutritivne pismenosti, svrha edukacije o prehrani jest pacijentu omogućiti poznavanje makronutrijenata i njihovog utjecaja na glikemiju, s naglaskom na utjecaj ugljikohidrata, sposobnost procjene veličine serviranja i brojenje ugljikohidrata kod liječenja šećerne bolesti ovisne o inzulinu. Značajan utjecaj edukacije o prehrani na liječenje ističe važnost zdravstvene i nutritivne pismenosti u liječenju šećerne bolesti. Kao osnovu nutritivne pismenosti za odgovarajuću skrb o šećernoj bolesti važno je znati sljedeće:
- Ne postoji samo jedan, najbolji način prehrane (dijeta), već se preporučuje provoditi niskomasnu, niskougljikohidratnu prehranu, poželjno prema principima mediteranske ili vegetarijanske prehrane.
- Poželjni izvori ugljikohidrata u prehrani jesu cjelovite žitarice, mahunarke, voće, povrće te obrano mlijeko i mliječni proizvodi. Osobama sa šećernom bolešću savjetuje se izbjegavati zaslađene napitke (uključujući voćne sokove) te alkohol. Idealna količina ugljikohidrata u obrocima ovisit će o individualnim potrebama za energijom, a raspored obroka u danu o tipu i načinu liječenja šećerne bolesti. Oboljelome je važno pratiti unos ugljikohidratne hrane zbog izravnog utjecaja na razinu šećera nakon obroka te usklađivanja s odgovarajućom dozom inzulina. Dodatno znanje predstavlja poznavanje glikemijskog indeksa hrane koje svakako može pomoći u optimizaciji glikemije.
- Kod izbora škrobnog priloga treba imati na umu da su preporučeni izvori (cjelovite žitarice i njihove prerađevine, mahunarke te škrobno i neškrobno povrće – salate) ujedno i dobri izvori vlakana u prehrani koja su, zbog sporije probavljivosti, zaslužna za povoljniji utjecaj na razinu šećera u krvi nakon obroka (postprandijalno), odnosno imaju niži glikemijski indeks. Unos vlakana obrnuto proporcionalno korelira s razvojem kroničnih bolesti i smrtnosti.
- Govoreći o masnoćama u prehrani, važno je paziti na njihovu količinu, ali i prehrambene izvore. Razlog tomu je utjecaj konzumiranih masnoća na razvoj bolesti srca i krvnih žila koje zahtijevaju posebnu pažnju budući da su oboljeli od šećerne bolesti u većem riziku od njihovog razvoja. Zato bi u prehrani trebalo dati prednost izvorima jednostruko i višestruko nezasićenih masnih kiselina (biljna ulja i namazi, orašasti plodovi, sjemenke, avokado, masline, plava riba) u odnosu na izvore zasićenih masnih kiselina i kolesterola (životinjske masnoće i masni dijelovi mesa te mesne prerađevine, masni mliječni proizvodi (s više od 2,8 % mliječne masti i masni sirevi) te transmasnih kiselina (konditorski i pekarski proizvodi, slastice sa šlagom, grickalice, slatkiši).
- Nema jasnih znanstvenih dokaza za ograničavanje unosa proteina izuzev za pacijente koji su razvili bolest bubrega. No, svakako prednost u prehrani treba dati kvalitetnim izvorima proteina, a to su riba, krto meso, jaja, posni sir te pureća ili pileća šunka, ali i mahunarke (grah, slanutak, grašak) te orašasti plodovi ispred crvenog mesa, pogotovo masnih dijelova mesa, i mesnih prerađevina poput salama, hrenovki, suhomesnatih proizvoda, konzerviranih mesnih prerađevina.
- Smanjenje unosa soli u prehrani utjecat će i na smanjenje vrijednosti krvnog tlaka, što je važno osobama s arterijskom hipertenzijom. Valja imati na umu da su najznačajniji izvori soli u prehrani suhomesnati i pekarski proizvodi te industrijske prerađevine poput konzerviranih proizvoda, slatkiša, grickalica.
- Zamjene za šećer (prirodni ili umjetni zaslađivači) ne utječu ili malo utječu na razinu šećera u krvi te ih se preporučuje konzumirati u umjerenim količinama. Osobama koje često piju sokove, zamjena zaslađenih napitaka za one zaslađene sladilima, od kojih su umjetna aspartam, saharin, acesulfam K, neotam i sukraloza, a prirodna stevia te šećerni alkoholi sorbitol, ksilitol, laktitol, manitol i maltitol, može se činiti kao dobra strategija. No, preporučeni izvori tekućine jesu pitka voda i nezaslađeni biljni čajevi, dok se pića zaslađena umjetnim zaslađivačima ne preporučuju za dugoročnu konzumaciju. Od pojačane konzumacije šećernih alkohola osobe mogu razviti grčeve, nadutost i proljevaste stolice, ali i očekivati doprinos porastu razine šećera u krvi zbog njihovog doprinosa unosu ugljikohidrata. Najsigurnijom zamjenom za šećer smatra se stevia.
- Alkoholna pića moguće je popiti u umjerenim količinama (jedno serviranje dnevno za žene, odnosno dva za muškarce), no važno je vezati ih uz obrok te izbjegavati miješanje alkoholnih pića i zaslađenih sokova. Jedno serviranje alkoholnog pića odgovara 3,5 dcl piva, 1 dcl vina ili 0,3 dcl žestokog pića.
- Proizvodi deklarirani oznakom „bez šećera“ ili „sa smanjenim udjelom masnoće“ ne moraju nužno imati nižu energijsku vrijednost ili niži udio ugljikohidrata u usporedbi s uobičajenim proizvodima, što znači da ne moraju biti povoljniji za osobe sa šećernom bolešću. Prilikom prvog korištenja nekog proizvoda važno je proučiti nutritivnu deklaraciju s naglaskom na udio i izvor ugljikohidrata, vlakana i masnoća te ih usporediti s uobičajenim proizvodima.
Znanstvena su istraživanja pokazala da vrlo malo potrošača čita nutritivne deklaracije. U kontekstu liječenja šećerne bolesti potrošačima je važno obraćati pažnju na sastav zapakirane hrane koju kupuju te mu davati veći značaj. Time utječu na promjenu prehrambenih navika u smjeru izbora povoljnijeg načina prehrane za liječenje šećerne bolesti.
Temeljem svega navedenoga jasno je da je edukacija koja uključuje zdravstvenu i nutritivnu pismenost u liječenju šećerne bolesti od velikog značaja. Dijetetičari, kao i drugi zdravstveni radnici, svakako trebaju procijeniti razinu zdravstvene i nutritivne pismenosti pacijenta te temeljem toga odrediti sadržaj edukacije i voditi računa o izboru riječi u svrhu što boljeg razumijevanja, a onda i liječenja šećerne bolesti.
Literatura:
- Bayindir-Gümüş, A., Tunçer, E., Keser, A. (2020) Health and nutrition literacy levels affect diabetes mellitus management. Journal of Hygienic Engeneering and Design.
Dostupno na: https://keypublishing.org/jhed/wp-content/uploads/2020/11/03.-Full-paper-Aylin-Bayindir-Gumus.pdf
- 2.American Diabetic Assosiation. (2023) Standards of Care in Diabetes-2023. The Journal of Clinical and Applied Research and Education, 46, 1.
- 3.Partula, V., Deschasaux, M., Druesne-Pecollo, N., Latino-Martel, P., Desmetz, E., Chazelas, E., Kesse-Guyot, E., Julia, C., Fezeu,L. K., Galan, P., Hercberg, S., Mondot, S., Lantz, O., Quintana-Murci, L., Albert, M. L., Duffy, D., The Milieu Intérieur Consortium, Srour, B., Touvier, M. (2020) Associations between consumption of dietary fibers and the risk of cardiovascular diseases, cancers, type 2 diabetes, and mortality in the prospective NutriNet-Santé cohort. The American Journal of Clinical Nutrition, Volume 112, Issue 1, 195–207. https://doi.org/10.1093/ajcn/nqaa063.