O važnosti sna za ljudsko zdravlje puno se govori, a novo istraživanje američkih znanstvenika pokazuje kako premalo ili previše sna može utjecati na povećanje vjerojatnosti da ljudi s povećanim rizikom od predijabetesa razviju šećernu bolest tipa 2.
Već je poznato da je san povezan s dijabetesom te da različiti poremećaji spavanja, primjerice smjenski rad ili jet lag, mogu utjecati na glukozu u krvi kod šećerne bolesti tipa 2. Novo je pak ispitivanje znanstvenika Sveučilišta u Chicagu bilo usmjereno na utjecaj obrazaca spavanja na osobe s predijabetesom.
Pretpostavka je bila da premalo sna, loša kvaliteta sna i/ili neusklađenost dnevnog ritma uzrokuje povećanje glikemije, indeksa tjelesne mase i krvnoga tlaka u odraslih s predijabetesom ili nedavno dijagnosticiranom, netretiranom šećernom bolešću tipa 2.
Sudjelovalo je 962 odraslih osoba s prekomjernom težinom ili pretilošću u dobi od 20 do 65 godina. Ispitanici su, uz oGTT test koji pokazuje sposobnost preuzimanja glukoze u organizmu te služi za otkrivanje poremećaja metabolizma šećera, vodili i dnevnik o spavanju. Rezultati su pokazali da su oni koji su u prosjeku imali manje od pet sati sna ili više od osam sati sna tijekom noći, imali slabiju kontrolu glukoze u krvi tijekom tri mjeseca, bez obzira jesu li ispitanici imali šećernu bolest tipa 2 ili predijabetes. Zanimljivo je da i previše sna ima za posljedicu slabiju kontrolu glukoze u krvi, a najbolju kontrolu postizali su ispitanici koji su spavali sedam do osam sati tijekom noći. Iako su istraživači pronašli povezanost trajanja spavanja i kontrole bolesti, studija ipak ne može nedvosmisleno pokazati da je vrijeme spavanja za to nužno uzročni čimbenik.
Dr. Babak Mokhlesi sa Sveučilišta u Chicagu, glavni autor istraživanja rezultati kojega su objavljeni u časopisu Diabetes Care, kazao je kako se u prošlosti općenito mislilo da je problem u premalo sna, no ovdje se pokazalo kako i predug san nije dobar. Razlog tomu u ispitivanju nije otkriven.
Općenito, predugačak ili prekratak san pokazao se povezan s nepovoljnim mjerama glikemije, a kratak san i smjenski rad pokazali su i povezanost s većim indeksom tjelesne mase. Za otkrivanje jasnije povezanosti između spavanja i glikemije kod odraslih osoba s pedijabetesom ili šećernom bolešću tipa 2 ipak su potrebna daljnja istraživanja. (Dž.Č.)