Edukacija kao prevencija šećerne bolesti

Sandra Bival, mag. nutricionizma

Služba za prehranu i dijetetiku KBC Zagreb

Rano otkrivanje šećerne bolesti nužno je kako bi se oboljelima pružila adekvatna skrb i dali vrijedni savjeti. Prevencija šećerne bolesti tipa 2 globalni je prioritet zdravstva, međutim nedostaje konkretan plan prevencije. U Velikoj Britaniji provedeno je istraživanje koje je potvrdilo učinkovitost preventivnog programa koji je kao glavnu komponentu imao edukaciju o promjeni životnog stila i ponašanja u vidu tjelesne aktivnosti i zdravijeg načina života. Skupina osoba koja je pohađala godišnji tečaj te imala kontinuirano praćenje i potporu stručnjaka smanjila je rizik za 90%, dok su osobe koje su pohađale edukaciju bez daljnjega kontinuiranog praćenja smanjile rizik obolijevanja od šećerne bolesti tipa 2 za 60%. Također je zabilježeno ukupno poboljšanje krvne slike, vrijednosti HbA1c i kolesterola te se povećala tjelesna aktivnost.

Utjecaj tjelesne aktivnosti i prehrane na smanjenje pojavnosti šećerne bolesti

Šećerna bolest tipa 2 uvelike se može spriječiti u nekoliko jednostavnih koraka: održavanjem normalne tjelesne mase, redovitom tjelesnom aktivnosti, zdravom prehranom i nepušenjem. Ako ste preuhranjeni ili pretili, preporučuje se krenuti s povećanjem učestalosti tjelesne aktivnosti. Gubitak na tjelesnoj masi smanjit će rizik od šećerne bolesti, no važno je uz voditi brigu i o pravilnoj prehrani. Mediteranska prehrana sa smanjenim unosom masnoća i soli temelj je zdravog, uravnoteženog načina prehrane. Neke od osnovnih preporuka jesu izbjegavati unos pržene hrane, slatkiša, slanih i masnih grickalica, brze hrane te zaslađenih napitaka i alkohola. Umjesto toga potrebno se usredotočiti na veće količine neškrobnog (osobito zelenoga lisnatog) povrća uz dodatak cjelovitih žitarica ili škrobnog povrća, nemasnih izvora proteina te niskomasnih mliječnih proizvoda, u preporučenim količinama. Preporučuje se konzumirati svježe voće u ograničenim količinama te zdrave nezasićene izvore masnoća poput maslinovog i bučinog ulja, oraha, badema i sjemenki. Popularne dijete nisu znanstveno potkrijepljene te generalno nisu odgovarajući način prehrane za oboljele od šećerne bolesti.

Važnost edukacije kod šećerne bolesti

Istraživanja su pokazala da ljudi s nižim primanjima i nižeg stupnja obrazovanja imaju dva do četiri puta veću vjerojatnost da će razviti šećernu bolest i biti pogođeni njezinim komplikacijama. Dodatno zabrinjava činjenica da polovica ljudi ne zna da boluje od šećerne bolesti te se više od 95% vremena oboljeli brinu sami o sebi. Potrebno im je omogućiti kontinuiranu edukaciju kako bi jasno razumjeli svoje stanje, provodili svakodnevnu njegu neophodnu za izbjegavanje komplikacija i očuvanje zdravlja. Ono u čemu se kao stručnjaci, zdravstveni djelatnici i edukatori možemo udružiti jest da zajedničkim snagama omogućimo zdravstvenim djelatnicima i osobama oboljelim od šećerne bolesti što kvalitetniju edukaciju. Prevencija je glavni cilj edukacije te obrazovanje može pomoći zaustaviti porast učestalosti šećerne bolesti i zaštititi našu budućnost. Na temelju znanstvenih istraživanja, dokazana je smanjena pojavnost šećerne bolesti za 54% uz prosječno smanjenje glukoze u plazmi natašte, opsega struka i indeksa tjelesne mase.

Edukacija o prehrani u Službi za prehranu i dijetetiku KBC-a Zagreb Rukovoditeljica Službe za prehranu i dijetetiku, doktorica Eva Pavić, svakodnevno brine o organizaciji obroka koji su specifično prilagođeni zdravstvenom stanju pacijenata te uz svojih pet magistra nutricionizma vodi nutricionističko savjetovalište. Liječnik opće medicine ili liječnik specijalist izdaje A3 uputnicu ili internu uputnicu kojom upućuje bolesnika na edukaciju o prehrani sukladno njegovom zdravstvenom stanju i postavljenoj dijagnozi. Većinu pacijenata koji pohađaju edukaciju o pravilnoj prehrani čine upravo oboljeli od šećerne bolesti te pretili odrasli. Na temelju tjelesne mase i ostalih antropometrijskih mjerenja te uvida u laboratorijske nalaze pacijent dobiva edukaciju i specifično prilagođenu dijetoterapiju. Ovisno o zdravstvenom stanju pacijenta, dobi i mogućnostima savjetuje se svakodnevna tjelesna aktivnost, najčešće minimalno pola sata do sat vremena hoda, vožnje biciklom ili plivanja. Po završetku edukacije nutricionist daje svoje mišljenje u kojem navodi preporučen dnevni energijski unos, broj obroka, kako rasporediti unos hrane kroz obroke te se navodi preporučena količina makronutrijenata uz preferirane izvore. Također se savjetuje koju hranu treba izbjegavati s obzirom na zdravstveno stanje. Pacijent se educira o skupinama i preporučenim količinama hrane koje treba konzumirati, kao i o utjecaju hrane na njegovo zdravstveno stanje, što predstavlja individualizirani pristup pacijentu, odnosno daje mu znanje za samostalan odabir namirnica korisnih za njegovo zdravlje i zdravije načine pripreme jela. Kako bi se pacijentima što je moguće više približila edukacija, da bi kod kuće mogli u miru ponoviti sve o čemu su educirani te kako bi im se olakšalo planiranje obroka u danu, količine hrane i priprema jela, napravljeni su brojni edukativni materijali i primjeri jelovnika. Oni uključuju knjižice, prezentacije, smjernice u liječenju bolesti, slikovne prikaze obroka kroz skupine namirnica i jedinice serviranja, slikovni prikaz pomoću modela tanjura, materijale napravljene u svrhu vođenja dnevnika prehrane te brojne tablice s popisom namirnica i udjelima različitih makronutrijenata i mikronutrijenata. Praćenje pacijenata je kontinuirano, najčešće se vrši kontrola svakih 4 – 6 tjedana. Tako pacijent ostaje motiviran, a ako se pojave dodatna pitanja vezano uz prehranu može ih odmah razriješiti pod stručnim vodstvom te nastaviti s dobrom regulacijom tjelesne mase i glukoze u plazmi. Kroz 2022. godinu u našem nutricionističkom savjetovalištu edukaciju je prošlo prosječno 420 pacijenata mjesečno. Svakodnevno pridržavanje preporuka rezultira znatno poboljšanom regulacijom glikemije, gubitkom kilograma i poboljšanom kvalitetom života. Ponavljanjem raste motivacija za daljnjom promjenom prehrambenih i životnih navika, što predstavlja ključ uspjeha dobre regulacije.

IZVOR: Časopis DIJABETES – SLATKI ŽIVOT