Zrinka Mach, mag. soc. geront.
U ovom broju časopisa Dijabetes – slatki život razgovaramo s uspješnom mladom poslovnom ženom Anamarijom Runtić koja je usprkos svojoj dijagnozi dijabetesa tipa 1 sa 16 godina postala europska prvakinja u taekwandou.
HSDU kroz svoje projekte i programe, osobito kampanju #pokrenise, usmjerava sve na jednake mogućnosti te želi pokazati da dijagnoza šećerne bolesti ne treba ograničavati. Anamarija je, kao i drugi sportaši s dijabetesom, pokazala svojim primjerom da dijabetes nije prepreka za postizanje svega što u životu želimo.
Anamarija Runtić, bivša prvakinja Europe u taekwandou, stipendistica Sveučilišta La Sapienza, svoje sportske rezultate postigla je s dijagnozom dijabetesa tipa 1 koji ima od trinaeste godine.
S koliko ste se godina počeli baviti taekwandoom i što Vas je motiviralo da izaberete upravo taj sport?
S taekwondoom sam se počela baviti sa šest godina. Moj otac je bio taj koji mi je predložio da se krenem baviti nekim sportom, zajedno s mojom mlađom sestrom Dorom. Tada je taj sport bio jako popularan među djecom i mnogi su trenirali pa sam se tako i ja zainteresirala i krenula.
Koliko je bilo naporno uskladiti treninge i obveze u školi, s obzirom na to da ste vrlo brzo postali vrhunska sportašica?
U samom početku, a pogotovo na početku srednje škole, kada je bio potreban ozbiljniji rad, bilo je malo teže uskladiti ove dvije aktivnosti, najviše zbog fizičkog napora kojemu se tijelo izlagalo. Bilo je potrebno uložiti malo više volje i snage kako bih pronašla motivaciju za učenje, ali kada sam ušla u ritam i naučila dobro organizirati vrijeme, sve je postalo puno lakše.
Kako ste saznali da imate šećernu bolest?
Dijabetes sam dobila s trinaest godina. Točnije, moji su roditelji prvi primijetili da se nešto neobično događa s mojim tijelom. Naglo sam počela mršavjeti, često sam mokrila i pila sam puno vode. Jednog dana nakon škole otišla sam prekontrolirati šećer kod svoje liječnice i rezultat je bio nemjerljiv.
Koliko je Vama, s obzirom da ste bili mlada osoba kada Vam je dijagnosticiran dijabetes, bila važna podrška obitelji?
Podrška obitelji mi je jako važna, općenito u životu, pa je tako bilo i u slučaju s dijabetesom. S obzirom na to da sam bila jako mlada i kretao je i period puberteta, mislim da tada nisam ni bila svjesna nekih sitnih prepreka na koje sam mogla naići u odrastanju s dijabetesom i činjenice da ih nije moguće prebroditi ako nemam čvrste osobe uz sebe. Zahvaljujući jakom i pozitivnom mentalnom sklopu mojih roditelja, koji su mi uvijek bili potpuna podrška u svemu što sam radila u životu, dijabetes skoro nisam ni osjetila kao poteškoću, već su dijabetes pretvorili u nešto što mi je davalo samo dodatnu motivaciju da ostvarujem svoje ciljeve, kako u sportu tako i u školi. Također, bitnu ulogu u svemu imala je i moja sestra Dora. Zahvaljujući njoj bilo mi je lakše nastaviti baviti se sportom, ali mi je podrška i dandanas u mojim studentskim danima, iako smo dosta udaljene. Mogu slobodno reći da je ona i moja najbolja prijateljica.
Koliko je dijagnoza dijabetesa tipa 1 utjecala na Vaš sportski život?
Kada sam tek izišla iz bolnice, trebalo mi je vremena da se vratim u životnu svakodnevnicu pa sam tako najprije imala fazu u kojoj nisam više znala trebam li se nastaviti baviti sportom ili odustati. Tako sam prestala trenirati taekwondo nekoliko tjedana. Međutim, budući da je moja sestra nastavila trenirati i viđala sam ju uvijek zadovoljnu kada bi se vratila s treninga, u meni se ponovno počela vraćati želja za treniranjem. Nedostajali su mi jako i moji prijatelji. Nakon što sam se vratila treningu, sve je krenulo nabolje. Od moje snage kojom sam odrađivala treninge do motivacije i naposljetku samih rezultata. Dijabetes sam pretvorila u neko sredstvo koje mi je pomagalo da idem dalje i dokažem si da i s novim načinom života mogu postići jednako, ako ne i više nego što sam postizala prije.
Koliko Vas je saznanje da imate dijabetes kočilo ili motiviralo u sportskom i poslovnom životu?
Nakon što sam ostvarila veće uspjehe u sportu, dijabetes me nikada nije kočio u postizanju rezultata ni u jednom području života. Nikada zbog dijabetesa nisam odustala od nekih prilika koje sam imala u životu. Kada i trebam donijeti neku novu odluku u životu, pitanje dijabetesa je gotovo posve zanemareno jer je već odavno postao moj životni suputnik koji mi je donio puno toga pozitivnog u životu, a nedostataka je jako malo. Naravno, uvijek sam zahvalna mojoj obitelji koja je uz mene prilikom donošenja ozbiljnijih odluka u životu i koja se ne boji podržati me u bilo kojim mojim planovima. Zbog toga se ni ja ne bojim ići kroz život s ovom bolešću. Tako je, primjerice, bilo i prilikom moje odluke da samostalno odem na studij u Rim.
Možete li nam, pogotovo za naše najmlađe, opisati jedan Vaš trening dok ste se aktivno bavili sportom i kako ste uspjeli izregulirati svoje šećere?
Dok sam se aktivno bavila sportom, intenziteti treninga mijenjali su se ovisno o periodu u kojem smo se nalazili. Jedan trening prosječne težine sastojao se uvijek od zagrijavanja, razgibavanja te sparing rundi koje smo redovito odrađivali na treningu. Za kvalitetno odrađivanje treninga i izbjegavanje nepoželjne hipoglikemije, tijekom fizičke aktivnosti uvijek sam mjerila razinu šećera prije i poslije treninga, ali i bila odgovorna prema sebi tijekom odrađivanja treninga. Pod odgovornošću podrazumijevam to da sam osluškivala svoje tijelo u slučaju kada bih osjetila neke simptome hipoglikemije. Stala bih s aktivnošću i reagirala na potreban način da vratim glukozu u normalu.
Jeste li zbog dijagnoze morali uvesti kakve promjene životnih navika?
Kako sam dijabetes dobila jako mlada, mislim da je najviše utjecaja imao na razvijanje odgovornosti prema sebi samoj. Uvijek sam bila jako odgovorna prema sebi, ali mislim da sam s dijabetesom to digla na još jednu višu razinu. U mojoj obitelji se inače vrlo kvalitetno hranimo tako da, što se tiče prehrane, nije se bilo teško prilagoditi novom režimu. Jedino što je bilo teško u početku, bilo je navikavanje na ograničenu količinu hrane koju sam smjela jesti i naravno izbacivanje svih slatkiša koje sam do tada voljela 😊.
Pokrenuli ste projekt Diabetes & Sport Inspiration. Riječ je o emisiji koja se može pogledati putem digitalne platforme www.patreon.com/diabetessport. Što Vas je inspiriralo da pokrenete takvu emisiju?
Inspirirala me najviše činjenica što danas vidim jako velik broj mladih koji lako odustaju od svojih snova, brzo se predaju i nemaju motivacije da postignu nešto više, izvuku iz sebe maksimum. Tako sam počela razmišljati kako je osobama s jako teškim dijagnozama, ne samo s dijabetesom, vjerojatno još teže pronaći motivaciju za postizanje svoga cilja. Također, prema svom primjeru znam kako život s dijabetesom zna nekada biti dosadan, zamoran, ali znam i da sam unatoč svemu tome uspjela postići zavidne rezultate. Tako sam odlučila kreirati emisiju u kojoj će sportaši dijabetičari sa svojim životnim pričama biti podrška svim uzrastima, a pogotovo onim mlađima u ostvarenju njihovih ciljeva. Htjela sam im pokazati kako nisu sami na ovom svijetu, ima jako puno ljudi s istim problemom koji ih razumiju i koji su snagom volje i s pravim ljudima uz sebe uspjeli napraviti velike stvari.
Možete li našim čitateljima, koji još nisu pogledali Vaše emisije, detaljnije objasniti sadržaj Vaših emisija?
Svaka emisija u prosjeku traje oko 20 minuta. Postoje neka pitanja koja se ponavljaju u svakoj emisiji za koja smatram da ih je bitno ponoviti jer se odnose na neke segmente u životu s dijabetesom koji svaki pojedinac proživljava na poseban, individualan način. Sportaši uglavnom uvijek prepričavaju svoj prvi susret s dijabetesom, pojašnjavaju kako im je promijenio život, opisuju emocije koje su proživljavali tijekom osvajanja velikih titula i upoznaju naše gledatelje sa svojim osobnim životom (ljudima koji su imali bitnu ulogu u borbi sa dijabetesom, trenerima, prijateljima). Svaka emisija završava motivacijskom porukom koju sportaši šalju malim dijabetičarima koji tek kreću ostvarivati svoje snove.
Cilj emisije je promocija sporta i ispunjenog života s dijabetesom. Mislite li da u Vašoj emisiji mlade osobe sa šećernom bolešću mogu pronaći motivaciju za zdrav život i bavljenje sportom?
Ja sam sigurna da mogu. Svima je puno lakše suočiti se s bilo kakvom vrstom izazova u životu kada znaju da postoje osobe koje na putu ostvarenja svoga cilja imaju iste poteškoće i koje ih mogu razumjeti. Tako mislim da je moguće i u ovom slučaju. Sigurna sam da i sportaši dijabetičari koji su već ostvarili neke veće uspjehe prateći ove emisije mogu još više napredovati, jer gledajući primjere drugih uvijek otkrijete kako se možete poboljšati u nekom području života. Prema tome, mislim da za nekoga tko tek mora početi ostvarivati svoje snove s dijagnozom dijabetesa tipa 1 ova emisija može biti itekako motivirajuća. Nadam se da ih ova emisija može potaknuti da naprave prvi korak (po meni onaj najteži) koji će ih voditi prema pobjedi straha, ostvarenju snova i ispunjenome životu.
Mi, kao zajednica osoba s dijabetesom podržavamo Vaš projekt i emisiju Diabetes & Sport Inspiration te se veselimo zajedničkoj suradnji na dobrobit svih osoba sa šećernom bolešću, a posebno djece i mladih.