dr. sc. Tamara Štambuk, mag. pharm, Genos Glycoscience, Zagreb
Dijabetes je jedna od najčešćih kroničnih bolesti te predstavlja vodeći javnozdravstveni problem. Prema procjenama Svjetske zdravstvene organizacije približno 422 milijuna osoba diljem svijeta boluje od šećerne bolesti, koja je ujedno i sedmi vodeći uzrok smrtnosti. Najčešći je oblik dijabetesa tip 2, koji se uobičajeno smatrao adultnim oblikom, međutim, zabrinjavajući je trend porasta incidencije u djece, na koju se odnosi čak 40-50% novootkrivenih slučajeva. Uzimajući u obzir sve veći porast broja oboljelih, kao i smanjenje njihove kvalitete života, te značajne troškove zdravstvene zaštite vezane uz liječenje dijabetesa, ulažu se veliki napori kako bi se nastup bolesti u prvom redu prevenirao, ili kako bi se barem odgodio i usporio njen razvoj. U tom je pogledu jedna od mogućnosti pronalazak molekularnih biljega koji bi pomogli u identifikaciji pojedinaca s visokim rizikom za razvoj dijabetesa, što bi omogućilo njihovo pravovremeno praćenje, prilagodbu životnog stila i uvođenje potrebnih terapijskih mjera.
U tom se smjeru kreće i razvoj DiabRisk biomarkera, molekularnog biljega temeljenog na glikanskim obrascima proteina krvne plazme, čiji je cilj prepoznavanje osoba s visokim rizikom za razvoj dijabetesa tipa 2. Glikani su, uz nukleinske kiseline, proteine i lipide, jedna od četiri glavne sastavnice svake stanice. U suštini su to složeni šećeri vezani za mnoge proteine u organizmu, koji moduliraju funkciju i reguliraju aktivnost proteina, a imaju i važnu ulogu u većini bioloških procesa. Činjenica da se glikozilacija proteina mijenja u odgovoru na različita patofiziološka stanja, kao što je razvoj određenih bolesti, tek se nedavno počela iskorištavati za pronalaženje glikanskih biljega. Zahvaljujući napretku u analitici glikana, provedene su mnoge studije u kojima su ispitivane glikanske promjene u različitim bolestima. Rezultati jednog takvog međunarodnog istraživanja, predvođenog istraživačima s Farmaceutsko-biokemijskog fakulteta u Zagrebu i Genosa, pokazali su značajnu povezanost povećane razine složenijih glikanskih struktura proteina krvne plazme s većim rizikom za razvoj dijabetesa tipa 2 i lošijom regulacijom razine glukoze u krvi. Ovo je otkriće poslužilo za inicijalni razvoj DiabRisk biljega, a slični su rezultati dobiveni i u narednom istraživanju provedenom u suradnji s njemačkim znanstvenicima. Naime, analizom sastava glikana plazmatskih proteina inicijalno zdravih ispitanika, utvrđeno je da se na temelju glikanskog profila mogu identificirati osobe koje će razviti dijabetes tipa 2, i to u prosjeku 6 godina prije nastupa same bolesti. Dobiveni rezultati su obećavajući, međutim kako bi se test našao u kliničkoj primjeni, potrebna je dodatna validacija kroz daljnja istraživanja.
Jasna identifikacija pojedinaca s povećanim rizikom za razvoj dijabetesa nesumnjivo bi pridonijela boljim mogućnostima njegove prevencije, a u slučaju razvoja bolesti, omogućila bi pravovremenu terapijsku intervenciju, te posljedično uspješniju regulaciju uz poboljšanje kvalitete života pacijenata, što bi i trebao biti primarni cilj svakog zdravstvenog programa.